Kurac mu je bio dignut.
Bio je u tankoj crnoj trenerci od nekog sintetičkog materijala koji je bio blaženo lagan i u crveno-crnom hokejaškom dresu New Jersey Devils-a, sa brojem devet, u dresu njemu omiljenog igrača - Zaka Parizija. U redu, bivšeg omiljenog. Više ne igra za Đavole. Pička.
Nevezana fantazija ili san ili noćna mora/ Klizaljke su mu na nogama, u rukama ima štap, na glavi kacigu, na rukama štitnike i ništa drugo. Go. Oseća hladnoću leda na naježenim nogama, smežuranim testisima i sramotno sprčenom kurcu. I hiljade pogleda sa tribina. Desetine hiljada, koji se završavaju baš na jadnom polnom organu. I na genijalnom logou iznad njega, kojeg formiraju kratke, uredno podšišane i guste pubične dlake. On je golman. Semafor otkucava poslednje sekunde. Protivnički klub. Neka bude prokleta Minnesota Wild je u kontri. Najbrži kolektivni sport na svetu. Najluđi. Najbolji. Munjevitom brzinom se bliži desni bek koji iskusno vodi pak ispred sebe. Dodaje centru. Ovaj iz prve puca po paku. Jebeno brzo. Prebrzo. Tamo u daljini, kao da vidi poznato lice. Dekoncentrisan. Ne reaguje. Prekasno je. Pak je skoro tu. Udarac. Jak. Urlik. Pogodio ga je u kurac. Mrak.\Nevezana fantazija ili san ili noćna mora.
Nije nosio gaće. Uspavao se. Trgao se negde oko jedanaest. Posle noći proveden na krovu, u naizmeničnom posmatranju perseida, ispijanju vina i jebanju sa devojkom ili kombinovanja tih radnji - na primer, dok ga je jahala, junački je potezala iz flaše ili, na primer drugi, preuveličavanje/dok je svršavao, ugledao je jednu ogromnu padalicu što se protegla preko pola istočnog neba i ostala nekoliko trenutaka duže na njemu no što je obično. Nestala je sa konačnim trzajem polnog organa koji je se, duboko u devojci, oslobađao i poslednje kapi semena.\preuveličavanje.
Izmišljen mačo momenat da niveliše njanjavost zvezda i vina/Potom ju je uvukao u kuću, bacio na krevet, sa leđa je povukao za kosu, vukao je sve dok nije bila na kolenima i, kao zver svoju ženku, uzeo je sa leđa. Vukao ju je za kosu, šamarao maleno dupe i, onako vinom omamljen, trajao je dovoljno da joj pružu tri orgazma. Konačno je i sam isprskao, ipak ne posebno spektakularno, po njenim leđima i ubrzo zaspao\Izmišljen mačo momenat da niveliše njanjavost zvezda i vina.
Modernom konzumentu umetnosti i zamalo-umetnosti pažnja i koncentracija su na niskim granama. Ometani internetom, televizijom, sveobuhvatnom bukom ovog sveta, a pre svega svojom glupošću, lako gube volju za čitanjem, čitaju mehanički, ne shvataju, zaboravljaju šta, zapravo, čitaju. Najmanja digresija ih zbuni, sludi, pa zaborave na osnovnu nit priče. Zbog toga rekapitulacija i resetovanje:
Probudio se u jedanaest.
Navukao na sebe trenerku i dres, zaboravljajući gaće.
Kurac mu je bio dignut.
U krilu je držao netbuk. Čudo se grejalo ludo i usred zime, a tokom vrelih dana - kakav je bio ovaj o kome čitate - sranje se davilo u sopstvenom znoju, grcalo i štucalo, preteći da će svakog trena riknuti. Koliko god je bio zahvalan na činjenici da nema gaće dok je dolazio ovamo - bilo je zaista prijatno šetati tako, i nije se previše znojio - sada mu je bilo sasvim svejedno. Obrijana jaja su se znojila ko luda, gotovo da je počeo osećati njihov smrad. prokelto leto!
No, nije mu bilo tako loše. Kurac u agoniji bolne erekcije i vrela, rebrasta stvar odmah iznad njega su predstavljala jednačinu koju bi rešio i jedanaestogodišnjak. =Trljanje. Rebra su tu bila zarad hlađenja kompjutera, naravno. Kurca baba večerala. Tome nisu služila, ali prevlačiti, krajnje sporo i oprezno, tu rebrastu donju stranu računara preko napaljenog kurca, ispod tanke tkanine, je bilo jako prijatno. Previše prijatno.
Momenat u kome pisac shvata da je homoerotičnosti, dostigla uznemirujući nivo i počinje pisati i pičetini preko puta napaljenog čoveka u dresu i to o dupetu te pičetine, ne shvatajući u potpunosti dubinu svog problema/Razlog sve napaljenosti nesretnika u dresu bila je ona. Dok se lagano znojio u kožnoj fotelji, ona je bila na trosedu prekoputa njega. Delio ih je sto koji je uspeo da istovremeno izgleda i minimalistički i kič.
Zvala se... nije znao. Za medije je bila - Aja Sofija, a medijska stvarnost je već dugo i jedina stvarnost koja se računa. Aja Sofija! Krv ti ludu jebem! Momenat u kome jasno, poput sove naoštrene na malog, jadnog, mršavog, poljskog miša, poput Nostradamusa kada mu se kesa malko isprazni, vidite da će svet neumitno i brže no što čak i većina silnih sektaša misli - propasti.
Sasvim odvojen od stvarnog sveta stvorenog zahvaljujući reflektorima i kamerama, autistično zatvoren u svoj izmišljeni svet seksa, ljubavi, životinja, pisanja, seoske prirode i alkohola, sa prijateljima izdresiranim tako da mu te priče iz njihovog stvarnog sveta ne prenose, ostao je zabezeknut kada je čuo "Aja Sofija, starleta i model". Da je bio u svojim najboljim stonerskim danima - umro bi od smeha. Ovako je samo dobio želju da umre. Čovek sa trideset sve češće dobija naizmenične napada straha od smrti, kao i žarke želje za istom.
U licu je bila ružna. Preko napumpanh usana se i moglo preći - i zamisliti kurac među njima - ali preko tih očiju zaista teško. Koliko god ofucano, prepotentno i njanjavo zvučalo - oči lepo pokazuju svačiju glupost i površnost, kao na dlanu, kao na fejbuk "novosti" tabu. Izostavićemo onaj deo o duši i očima. Tupav pogled, prazan, pogubljen, trom. Bože, trom. Da. Kao da su se i same oči sporo pomerale, ali da je um za njima još više kasnio. Dugo im je trebalo da vide nešto, još duže da shvate to što vide. I baš u tom među prostoru, između viđenog i shvaćenog, dolazila je ta odbojna šupljina, ništavilo. Neprijatno je bilo biti u prisustvu takve osobe. Iritantno, takođe. Kao loše sinhronizovan film kome zvuk kasni za slikom. Nosila je i sočiva napadno plave boje, ali to ništa nije skrivalo. Jedino, pomislio je čovek u dresu, da ih nema, možda bi video sve do lobanje na drugoj strani glave. onda s eu mislim aispravio - videti ništavilo ne deluje baš moguće i pravilno. I Sitni gestovi - način na koji je treptala, način na koji je disala (kroz usta) i to što je svako malo ostavljala donju usnu oklembešeno otvorenu, jednako su nervirali. Nervirali njega - jebenog zen majstora, neko drugi bi joj bejzbol palicom prebio to glupavo lice.
Nije prošlo dugo dok nije konstatovao, sa radošću i zabrinutošću istovremeno, da ga fantatsično izbole kita za sve to!
Bila je u sivoj trenerci ispod koje, koliko god se trudio, nije uspeo ni da nazre gaćice.
Imala je bezobrazno dobro dupe. Definicija "dobrog dupeta" za udžbenike, enciklopedije i slike koje bi trebalo pokazati vanzemaljcima, kako bi nas videli u najboljem svetlu, dok razmišljaju da li da nas zgrome ili poštede. Dupe koje nije prosto nešto mesa što je puklo na pola. Dupe koje nije tu samo zahvaljujući blažesnoj genetici ili nekim suludim vaseljenskim slučajem. Dupe kao rezultat silnih sati provedenih u teretani. Dupe kao njena fakultetska diploma. Dupe kao njena kućna biblioteka. Dupe kao njeno vrhunsko životno dostignuće i karta za život iz snova. Dupe kao karta za holivud. Dupe kao zlatno runo. Dupe kao sveti gral.
Dupe vredno poštovanja!
I nekakvu roze majčicu. Bez brusa. Savršene, koliko i plastične sise. Bradavice su veselo štrčale. Izgledale su dobro, zaista. Ali, dupe je bilo dupe.\Momenat u kome pisac shvata da je homoerotičnost dostigla uznemirujući nivo i počinje pisati i pičetini preko puta napaljenog čoveka u dresu i to o dupetu te pičetine, ne shvatajući u potpunosti dubinu svog problema.
Već je ponešto i zapisao.
Da.
Bio je pisac.
Pojedini su smatrali da je bog, nešto brojniji da je vrlo dobar do fin, on sam je bio ubeđen da je kurac na biciklu, a većina se sa tim slagala. Upravo zbog većine je i bio tu. Prethodne tri knjige su se prodale... nikako. Prva je bila do jaja. Knjiga koja je definisala generaciju, što bi rekli kritičari i oni bljutavi natpisi po koricama. Srbija na početku milenijuma, tranzicija i klinci u njoj. Kao alva je otišlo. Ali nije to bilo ono što je njega zaista zanimalo. Pisanje je za njega bilo igranje. Sledeće tri knjige su bile čudne, eksperimentalne, post-moderne, avangardne i... prilepite svaki mogući pretenciozni pridev koji će masu odvojiti od književnog dela. Činjenica da poznaje narko dilera se nekako, konačno, isplatila. Taj narko diler (od koga je, inače, nabavljao LSD, pečurke, salviju i ostala sranja) kara jebenu Aja Sofiju. Aja Sofija hoće svoju "autobiografiju". Pisac je tu da dostavi. Jednostavno.
Pisanje za njega bilo je igranje/Baš kao karanje. Zabavno, božansko, svaki put za pamećenje, neophodno, nezamenjivo. Stavljanje poslednje tačke bio je orgazam. Shvatanje da je gotovo, isčitavanje i puštanje u javnost bilo je i najlepše - oni momenti nakon snošaja, momenti opuštenosti i nepatvorene sreće.
Igranje. Poput lego kockica. Od ničega stvori kule i dvorce i svemirske brodove i čitave civilizacije i sve u jednom pokretu sruši i sklopi nazad u nakaznu viziju potpunog ludaka što sedi u masažnoj fotelji na vrhu Olimpa, puši tompus i loče viski i naziva sebe Zevs ili Odin ili Perun ili Jahve il Bik koji sedi u masažnoj fotelji.
Sadističko dete koje traži od oca koloniju mrava samo da bi je zasipalo solju, benzinom, palio očevim zipom, polivao vrelom vodom, pa stavljao u zamrzivač ili jednostavno uzimao mrava po mrava i gnječio svojim poganim prstićima.
Ne neostvaren fudbaler, već jebeno neostvaren Robin Hud koji samo u njegovoj igri može ispraviti svu nepravdu ovog sveta. Autoseksualni spoj boga i đavola sposban da stvara i uništava.
Diviti se velikanima pisane reči tako što ćeš od njih bežati što dalje, kao indijanac u brda, kao hrišćanin od poštovanja zapovesti, a ne tako što ćeš ih oponašati.
Izučavati pravila, istoriju, pravce književnosti samo da bi ih uspešnije kršio,
lomio, palio, za sva vremena rušio.
Putovanje sa jedva jasnim početkom, ali potpuno nepoznatom ishodnicom. Pisac koji se gnuša sižea i scenosleda... planova. Pisac koji nije poput urbaniste, pa da unapred zna tačno kako će njegovo delo, baš kao što ovaj zna kako će grad ili deo grada, izgledati. Pisac koji nije baštovan, pa da, iako ne zna tačan oblik, zna prirodu svog dela, kao što ovaj zna da je posadio ružu ili ljiljan, iako nije baš siguran u boju i to koliko i kako će rasti.
On je pisac koji je prigrlio haos i noć i neznanje.
Pisanje za njega je za lepotom traganje.
\Pisanje je za njega bilo igranje.
Pisanje je za njega postalo način da se zaradi.
Imao je trideset godina i devojku koju je želeo ženiti.
Digresija o braku, pesma o braku/A šta je brak?
A šta je, bestraga mu glava,
brak no zvati neku devojku svojom ženom?
No šta je brak no čuti "mužu moj"?
Šta je brak?
Ako brak nije kada kažete:
"S tobom želim živeti do kraja života", šta je?
Šta je brak, ako nije ono kada vaše uši čuju:
"Želim živeti s tobom do kraja života"?/Digresija o braku, pesma o braku.
Želeo se oženiti ispod hrasta, u šumi, samo sa prijateljima najbližim. Samo reći reči. Samo čuti reči. Do papira mu je stalo koliko i do polnih bolesti, otprilike. Mada, verovao je, deljenje tripera može jačezbližiti par ljudi od potpisa i pečata i svadbe u nekom kič restoranu, sa trista sasvim nebitnih zvanica koje žderu, loču i treš hitove nariču. Ali mu je do nekakve ceromenije ipak stalo!
Godine su prolazile i njemu neizvesnost samostalnog rada na ivici egzistencije više nije odgovarala. Nisu mu odgovarali ni sitni poslovi koje je uzimao sa strane - što vezani za pisanje, što sasvim od pisanja odvojeni. Hteo je da uzme kintu, na brzinu. Za nju. Za njega. Hteo je da uzme kintu i zar je ikakav drugi jebeni razlog potreban?
Pare na ruke, plus procenat od prodaje. Jasna stvar.
Šta ga boli kurčina?
Uvek je voleo da piše o jebanju, a u toj njenoj "autobiografiji" će verovatno samo jebanja i biti.
Pila je kao smuk. Stukla je sedam, osam koktela vrlo brzo. Čaša joj je ostala prazna, pa je otišla do kuhinje po još. Dupe/Jebote kakvo je!\Dupe. Ustao je, pokušao nekako da upaše dignutu kitu. Odlučio je da ode do kupatila. Da išamara budalu, pa da može da radi kao čovek.
Aja Sofija gubi nevinost/Vrata su uz gromoglasan tresak i spektakularan vatromet iverja, konačno, pala. Prvo je kroz njih prošao "jarac", a za njim su se pojavila zastrašujuća, zajapurena, brkata, znojava lica osvajača, koljača i stranaca na ovom svetom mestu. U verižnjačama, sa šiljastim šlemovima i mržnjom u tamnim očima. Jarac je tresnuo o tlo crkve, dižući rpašinu. Jatagani su izvučeni. Začuo se ratni poklič i pokolj je otpočeo. Starci. Sveštenici. Žene. Deca. Kurve. Prosjaci. Lopovi. Svi koji su u očajanju potražili sklonište u crkvi, u beskrajnim molitvama pod freskama i mozaicima. Svi oni su vrištali, plakali, krvarili ili već uveliko i sasvim bili mrtvi. Probadali su trbuhe. Odsecali glave deci. Starcima su lobanje drobili o svecima ocrtane zidove. Žene silovali i mučili. Noževima su, po čelima ubijenih sveštenika, ucrtavali tri naopako okrenuta polumeseca.
I pre nego što su poslednji izdahnuli, donešene su teške macole i počeli su kršiti freske i mozaike.\Aja Sofija gubi nevinost.
NE TA AJA SOFIJA!!!
Srbska Aja Sofija gubi nevinost/A, šta sam ja znala? Imala sam fazon četrnaest godina. On je bio stariji. Baš stariji. Dvadeset i tri. Bio je, jebiga, glavni u gradu. Čitav Trstenik je znao za njega i znao je čime se bavi. A, ja... guska glupa. Izašla u centar sa drugaricom. Neki kafić, glavno mesto bilo u to vreme. I tako... znaš kako to već ide... Baš to veče je bilo veče kada sam prvi put probala alkohol. Mis'im, zaista probala, ne ono kada ti daju malo rakije na slavama kao detetu. Prvu votku smo same naručile. Konobarica nas nije ni pitala za godine, ma ni dva puta pogledala. Mada, jesmo izgledale starije. u kratkim suknjama, majčicama, našminkane i sve. Drugo piće su nam naručili neki ružnjikavi, bubuljičavi likovi. Siguran si da nećeš nešto? Mojito ili džin-tonik? Ne... Onda je u to neko vreme došao on. Crni Pajero džip! Kada je izašao iz njega, jebo te bog! Bio je u atlet majici i sa friškom tribalnom tetovažom preko cele napucane ruke. Naočare je nosio. Ocrtavao mu se pištolj opasan u trenetku. Majmun klasični. Sada verovatno trune u zatvoru ili je već istrulio u nekoj jami. Bilo je potrebno još pet-šest godina i ove dve bebe", u obe šake je uhvatila svoje sise, "da bih shvatila da su pravi kriminalci oni u odelima, što izgledaju uglađeno, obično, čak dosadno. I... šta znam, ovaj deo ćeš možda morati da nabudžiš malo. Motao se po bašti kafića, pozdravljao sa ljudima, svako malo je nestajao negde. Nakon nekog vremena našao se za našim stolom, naručio viski s ledom za njega, nama po đus-votku. I nekako sam se ja, samo jebeno ja, našla u njegovom džipu. Pokidao je majčicu, grudnjak isekao perorezom iz džepa i jebao me na oborenom zadnjem sedištu. Znaš, sa onim pomoćnim, prilično je udobno. Da li je bolelo? Naravno. A, onda mi ga je gurn'o u dupe.
Posle me je na izlazu iz grada izbacio iz džipa. Golu. Bacio je samo suknjicu na mene. Cipele je izbacio kroz prozor nekih dvesta metara dalje.
Možeš napisati da sam u to vreme išla u crkvu, postila i sve.\Srbska Aja Sofija gubi nevinost.
Nije bio siguran da li je bila baš toliko pijana, da li je nimfomanka, da li joj je bilo dosta priče, a nije ništa drugo znala da radi ili nešto četvrto ili sve to skupa, no - pojebao ju je. Rekla mu je da je trosed udobniji, da sedne pored nje... Donela mu je viski sa šakom leda, iako je on uporno odbijao. I... pojebao ju je.
Sedeo je na tom trosedu, pušio, u krilu su mu bila njena stopala, koje je dodirivao desnom šakom. Igrao se sa njima pomalo, a uglavnom ih samo držao. Penis mu je bio mlitav, no osećao je da neće dugo takav ostati. Nije se gadio. Nije se ni najmanje gadio. Očekivao je da hoće. Onog momenta kada svrši - instant osećaj gađenja. Prema njoj. Prema njemu. Ništa. Istovrmeno se plašio se i nadao da će osetiti stid i kajanje. Zbog njegove devojke. Zbog njegove žene. Ništa.
Imala je lepa stopala.
Jebaće je u dupe.
Jebao ju je u dupe.
"Imam ideju", počeo je dok su zagrljeni i znojavi ležali na podu, sa flašom viskija pored, "jedna knjiga je malo. Dve, tri. Razvodnjićemo, razvući, izmisliti. Imam ideje. Biće odlično!"
"Mhm", je bilo sve što je ispustila.
Osetio je potrebu da opere kurac.
Izdavač piscu/Mašiš planirani broj reči! Skraćuj! To je zbirka priča, više autora je tu! Nisi jebena zvezda večeri!\Izdavač piscu.
Kraj/Knjiga je bila gotova za svega mesec dana. Posle toga se nisu jebali. Griža savesti nije bila brza, ali je ipak stigla. Nije bila prejaka, svakako nedovoljna da ispadne ultimativna budala i otrči kod svoje skoro-žene i sve joj prizna. Mada, nije ni to bio razlog. Jednostavno nije imao želju. Takođe, analni seks mu se i nije dopao nešto.
Knjiga se prodala odlično. zapravo, već se i treće izdanje prodalo odlično. Štampa se četvrto. Nisu to neke pare, naravno. Ne živi kao bog, niti će od pisanja ikada tako živeti, ali kaplje, a to je sve čemu se ikada i mogao nadati. Uskoro objavljuje svoju knjigu, koja će se, jednako kao i prethodne, popišati po svemu i loše prodati.
Ženi se za mesec dana./Kraj
Nikad zaista nije kraj/Nije pisao nastavak autobiografije popularne Aja Sofije. Odbio je ponude koje su progresivno bile sve primamljivije. Njegova peta knjiga je naišla na pozitivne ocene kritike, a i čitalaca. Svi su slagali da je našao meru u svom haosu i ludilu. Moguće je, stario je, na kraju krajeva. Možda je i pišući prokeltu autobiografiju, konačno naučio da razmišlja džepom i to nesvesno prebacio i na svoju knjigu? Moguće je i to. Jedino je bilo sigurno da ne želi da se bakće sa tom glupačom ponovo.
Došao mu je prijatelj na pivo i doneo novu sofijinu knjigu - "Svi moji ljubavni promašaji".
"Okreni 152. stranu i pročitaj prvu rečenicu drugog pasusa", rekao mu je.
Učinio je tako: "Bio je to pisac koji mi je pomogao na mojoj prethodnoj knjizi. Bila sam tada nesigurna u svoje spisateljske sposobnosti, nisam želela da se obrukam, pa smo ga angažovali za neku siću. Dopao mi se. Bio je nekako čudan, dalek, imao je nešto u očima. Bio je to najgori seks u mom životu!". Zaklopio je knjigu.
"Majku joj jebem kruvanjsku, da joj jebem!", psovao je, dok mu se drug smejao./Nikad zaista nije kraj.
Da li se iz haosa rađa mir?
Iz ružnog - lepota?
Pitao sam se uvek.
Ili je proces
tužnijeg kraja?
Možda je čitav proces samo krug?
Život-smrt-život?
Ili je sve što postoji rupa, bezdanj?
Pička-raka.
Porodilište-zadnje sedište juga-Lešče?
Ne!
Nije ovo o životu!
Ovo je o pisanju, o umetnosti i pokušaju umetnosti.
Ovo je bio haos.
Dolazi red.
Šta će Vam se više dopasti?
Bio je u tankoj crnoj trenerci od nekog sintetičkog materijala koji je bio blaženo lagan i u crveno-crnom hokejaškom dresu New Jersey Devils-a, sa brojem devet, u dresu njemu omiljenog igrača - Zaka Parizija. U redu, bivšeg omiljenog. Više ne igra za Đavole. Pička.
Nevezana fantazija ili san ili noćna mora/ Klizaljke su mu na nogama, u rukama ima štap, na glavi kacigu, na rukama štitnike i ništa drugo. Go. Oseća hladnoću leda na naježenim nogama, smežuranim testisima i sramotno sprčenom kurcu. I hiljade pogleda sa tribina. Desetine hiljada, koji se završavaju baš na jadnom polnom organu. I na genijalnom logou iznad njega, kojeg formiraju kratke, uredno podšišane i guste pubične dlake. On je golman. Semafor otkucava poslednje sekunde. Protivnički klub. Neka bude prokleta Minnesota Wild je u kontri. Najbrži kolektivni sport na svetu. Najluđi. Najbolji. Munjevitom brzinom se bliži desni bek koji iskusno vodi pak ispred sebe. Dodaje centru. Ovaj iz prve puca po paku. Jebeno brzo. Prebrzo. Tamo u daljini, kao da vidi poznato lice. Dekoncentrisan. Ne reaguje. Prekasno je. Pak je skoro tu. Udarac. Jak. Urlik. Pogodio ga je u kurac. Mrak.\Nevezana fantazija ili san ili noćna mora.
Nije nosio gaće. Uspavao se. Trgao se negde oko jedanaest. Posle noći proveden na krovu, u naizmeničnom posmatranju perseida, ispijanju vina i jebanju sa devojkom ili kombinovanja tih radnji - na primer, dok ga je jahala, junački je potezala iz flaše ili, na primer drugi, preuveličavanje/dok je svršavao, ugledao je jednu ogromnu padalicu što se protegla preko pola istočnog neba i ostala nekoliko trenutaka duže na njemu no što je obično. Nestala je sa konačnim trzajem polnog organa koji je se, duboko u devojci, oslobađao i poslednje kapi semena.\preuveličavanje.
Izmišljen mačo momenat da niveliše njanjavost zvezda i vina/Potom ju je uvukao u kuću, bacio na krevet, sa leđa je povukao za kosu, vukao je sve dok nije bila na kolenima i, kao zver svoju ženku, uzeo je sa leđa. Vukao ju je za kosu, šamarao maleno dupe i, onako vinom omamljen, trajao je dovoljno da joj pružu tri orgazma. Konačno je i sam isprskao, ipak ne posebno spektakularno, po njenim leđima i ubrzo zaspao\Izmišljen mačo momenat da niveliše njanjavost zvezda i vina.
Modernom konzumentu umetnosti i zamalo-umetnosti pažnja i koncentracija su na niskim granama. Ometani internetom, televizijom, sveobuhvatnom bukom ovog sveta, a pre svega svojom glupošću, lako gube volju za čitanjem, čitaju mehanički, ne shvataju, zaboravljaju šta, zapravo, čitaju. Najmanja digresija ih zbuni, sludi, pa zaborave na osnovnu nit priče. Zbog toga rekapitulacija i resetovanje:
Probudio se u jedanaest.
Navukao na sebe trenerku i dres, zaboravljajući gaće.
Kurac mu je bio dignut.
U krilu je držao netbuk. Čudo se grejalo ludo i usred zime, a tokom vrelih dana - kakav je bio ovaj o kome čitate - sranje se davilo u sopstvenom znoju, grcalo i štucalo, preteći da će svakog trena riknuti. Koliko god je bio zahvalan na činjenici da nema gaće dok je dolazio ovamo - bilo je zaista prijatno šetati tako, i nije se previše znojio - sada mu je bilo sasvim svejedno. Obrijana jaja su se znojila ko luda, gotovo da je počeo osećati njihov smrad. prokelto leto!
No, nije mu bilo tako loše. Kurac u agoniji bolne erekcije i vrela, rebrasta stvar odmah iznad njega su predstavljala jednačinu koju bi rešio i jedanaestogodišnjak. =Trljanje. Rebra su tu bila zarad hlađenja kompjutera, naravno. Kurca baba večerala. Tome nisu služila, ali prevlačiti, krajnje sporo i oprezno, tu rebrastu donju stranu računara preko napaljenog kurca, ispod tanke tkanine, je bilo jako prijatno. Previše prijatno.
Momenat u kome pisac shvata da je homoerotičnosti, dostigla uznemirujući nivo i počinje pisati i pičetini preko puta napaljenog čoveka u dresu i to o dupetu te pičetine, ne shvatajući u potpunosti dubinu svog problema/Razlog sve napaljenosti nesretnika u dresu bila je ona. Dok se lagano znojio u kožnoj fotelji, ona je bila na trosedu prekoputa njega. Delio ih je sto koji je uspeo da istovremeno izgleda i minimalistički i kič.
Zvala se... nije znao. Za medije je bila - Aja Sofija, a medijska stvarnost je već dugo i jedina stvarnost koja se računa. Aja Sofija! Krv ti ludu jebem! Momenat u kome jasno, poput sove naoštrene na malog, jadnog, mršavog, poljskog miša, poput Nostradamusa kada mu se kesa malko isprazni, vidite da će svet neumitno i brže no što čak i većina silnih sektaša misli - propasti.
Sasvim odvojen od stvarnog sveta stvorenog zahvaljujući reflektorima i kamerama, autistično zatvoren u svoj izmišljeni svet seksa, ljubavi, životinja, pisanja, seoske prirode i alkohola, sa prijateljima izdresiranim tako da mu te priče iz njihovog stvarnog sveta ne prenose, ostao je zabezeknut kada je čuo "Aja Sofija, starleta i model". Da je bio u svojim najboljim stonerskim danima - umro bi od smeha. Ovako je samo dobio želju da umre. Čovek sa trideset sve češće dobija naizmenične napada straha od smrti, kao i žarke želje za istom.
U licu je bila ružna. Preko napumpanh usana se i moglo preći - i zamisliti kurac među njima - ali preko tih očiju zaista teško. Koliko god ofucano, prepotentno i njanjavo zvučalo - oči lepo pokazuju svačiju glupost i površnost, kao na dlanu, kao na fejbuk "novosti" tabu. Izostavićemo onaj deo o duši i očima. Tupav pogled, prazan, pogubljen, trom. Bože, trom. Da. Kao da su se i same oči sporo pomerale, ali da je um za njima još više kasnio. Dugo im je trebalo da vide nešto, još duže da shvate to što vide. I baš u tom među prostoru, između viđenog i shvaćenog, dolazila je ta odbojna šupljina, ništavilo. Neprijatno je bilo biti u prisustvu takve osobe. Iritantno, takođe. Kao loše sinhronizovan film kome zvuk kasni za slikom. Nosila je i sočiva napadno plave boje, ali to ništa nije skrivalo. Jedino, pomislio je čovek u dresu, da ih nema, možda bi video sve do lobanje na drugoj strani glave. onda s eu mislim aispravio - videti ništavilo ne deluje baš moguće i pravilno. I Sitni gestovi - način na koji je treptala, način na koji je disala (kroz usta) i to što je svako malo ostavljala donju usnu oklembešeno otvorenu, jednako su nervirali. Nervirali njega - jebenog zen majstora, neko drugi bi joj bejzbol palicom prebio to glupavo lice.
Nije prošlo dugo dok nije konstatovao, sa radošću i zabrinutošću istovremeno, da ga fantatsično izbole kita za sve to!
Bila je u sivoj trenerci ispod koje, koliko god se trudio, nije uspeo ni da nazre gaćice.
Imala je bezobrazno dobro dupe. Definicija "dobrog dupeta" za udžbenike, enciklopedije i slike koje bi trebalo pokazati vanzemaljcima, kako bi nas videli u najboljem svetlu, dok razmišljaju da li da nas zgrome ili poštede. Dupe koje nije prosto nešto mesa što je puklo na pola. Dupe koje nije tu samo zahvaljujući blažesnoj genetici ili nekim suludim vaseljenskim slučajem. Dupe kao rezultat silnih sati provedenih u teretani. Dupe kao njena fakultetska diploma. Dupe kao njena kućna biblioteka. Dupe kao njeno vrhunsko životno dostignuće i karta za život iz snova. Dupe kao karta za holivud. Dupe kao zlatno runo. Dupe kao sveti gral.
Dupe vredno poštovanja!
I nekakvu roze majčicu. Bez brusa. Savršene, koliko i plastične sise. Bradavice su veselo štrčale. Izgledale su dobro, zaista. Ali, dupe je bilo dupe.\Momenat u kome pisac shvata da je homoerotičnost dostigla uznemirujući nivo i počinje pisati i pičetini preko puta napaljenog čoveka u dresu i to o dupetu te pičetine, ne shvatajući u potpunosti dubinu svog problema.
Već je ponešto i zapisao.
Da.
Bio je pisac.
Pojedini su smatrali da je bog, nešto brojniji da je vrlo dobar do fin, on sam je bio ubeđen da je kurac na biciklu, a većina se sa tim slagala. Upravo zbog većine je i bio tu. Prethodne tri knjige su se prodale... nikako. Prva je bila do jaja. Knjiga koja je definisala generaciju, što bi rekli kritičari i oni bljutavi natpisi po koricama. Srbija na početku milenijuma, tranzicija i klinci u njoj. Kao alva je otišlo. Ali nije to bilo ono što je njega zaista zanimalo. Pisanje je za njega bilo igranje. Sledeće tri knjige su bile čudne, eksperimentalne, post-moderne, avangardne i... prilepite svaki mogući pretenciozni pridev koji će masu odvojiti od književnog dela. Činjenica da poznaje narko dilera se nekako, konačno, isplatila. Taj narko diler (od koga je, inače, nabavljao LSD, pečurke, salviju i ostala sranja) kara jebenu Aja Sofiju. Aja Sofija hoće svoju "autobiografiju". Pisac je tu da dostavi. Jednostavno.
Pisanje za njega bilo je igranje/Baš kao karanje. Zabavno, božansko, svaki put za pamećenje, neophodno, nezamenjivo. Stavljanje poslednje tačke bio je orgazam. Shvatanje da je gotovo, isčitavanje i puštanje u javnost bilo je i najlepše - oni momenti nakon snošaja, momenti opuštenosti i nepatvorene sreće.
Igranje. Poput lego kockica. Od ničega stvori kule i dvorce i svemirske brodove i čitave civilizacije i sve u jednom pokretu sruši i sklopi nazad u nakaznu viziju potpunog ludaka što sedi u masažnoj fotelji na vrhu Olimpa, puši tompus i loče viski i naziva sebe Zevs ili Odin ili Perun ili Jahve il Bik koji sedi u masažnoj fotelji.
Sadističko dete koje traži od oca koloniju mrava samo da bi je zasipalo solju, benzinom, palio očevim zipom, polivao vrelom vodom, pa stavljao u zamrzivač ili jednostavno uzimao mrava po mrava i gnječio svojim poganim prstićima.
Ne neostvaren fudbaler, već jebeno neostvaren Robin Hud koji samo u njegovoj igri može ispraviti svu nepravdu ovog sveta. Autoseksualni spoj boga i đavola sposban da stvara i uništava.
Diviti se velikanima pisane reči tako što ćeš od njih bežati što dalje, kao indijanac u brda, kao hrišćanin od poštovanja zapovesti, a ne tako što ćeš ih oponašati.
Izučavati pravila, istoriju, pravce književnosti samo da bi ih uspešnije kršio,
lomio, palio, za sva vremena rušio.
Putovanje sa jedva jasnim početkom, ali potpuno nepoznatom ishodnicom. Pisac koji se gnuša sižea i scenosleda... planova. Pisac koji nije poput urbaniste, pa da unapred zna tačno kako će njegovo delo, baš kao što ovaj zna kako će grad ili deo grada, izgledati. Pisac koji nije baštovan, pa da, iako ne zna tačan oblik, zna prirodu svog dela, kao što ovaj zna da je posadio ružu ili ljiljan, iako nije baš siguran u boju i to koliko i kako će rasti.
On je pisac koji je prigrlio haos i noć i neznanje.
Pisanje za njega je za lepotom traganje.
\Pisanje je za njega bilo igranje.
Pisanje je za njega postalo način da se zaradi.
Imao je trideset godina i devojku koju je želeo ženiti.
Digresija o braku, pesma o braku/A šta je brak?
A šta je, bestraga mu glava,
brak no zvati neku devojku svojom ženom?
No šta je brak no čuti "mužu moj"?
Šta je brak?
Ako brak nije kada kažete:
"S tobom želim živeti do kraja života", šta je?
Šta je brak, ako nije ono kada vaše uši čuju:
"Želim živeti s tobom do kraja života"?/Digresija o braku, pesma o braku.
Želeo se oženiti ispod hrasta, u šumi, samo sa prijateljima najbližim. Samo reći reči. Samo čuti reči. Do papira mu je stalo koliko i do polnih bolesti, otprilike. Mada, verovao je, deljenje tripera može jačezbližiti par ljudi od potpisa i pečata i svadbe u nekom kič restoranu, sa trista sasvim nebitnih zvanica koje žderu, loču i treš hitove nariču. Ali mu je do nekakve ceromenije ipak stalo!
Godine su prolazile i njemu neizvesnost samostalnog rada na ivici egzistencije više nije odgovarala. Nisu mu odgovarali ni sitni poslovi koje je uzimao sa strane - što vezani za pisanje, što sasvim od pisanja odvojeni. Hteo je da uzme kintu, na brzinu. Za nju. Za njega. Hteo je da uzme kintu i zar je ikakav drugi jebeni razlog potreban?
Pare na ruke, plus procenat od prodaje. Jasna stvar.
Šta ga boli kurčina?
Uvek je voleo da piše o jebanju, a u toj njenoj "autobiografiji" će verovatno samo jebanja i biti.
Pila je kao smuk. Stukla je sedam, osam koktela vrlo brzo. Čaša joj je ostala prazna, pa je otišla do kuhinje po još. Dupe/Jebote kakvo je!\Dupe. Ustao je, pokušao nekako da upaše dignutu kitu. Odlučio je da ode do kupatila. Da išamara budalu, pa da može da radi kao čovek.
Aja Sofija gubi nevinost/Vrata su uz gromoglasan tresak i spektakularan vatromet iverja, konačno, pala. Prvo je kroz njih prošao "jarac", a za njim su se pojavila zastrašujuća, zajapurena, brkata, znojava lica osvajača, koljača i stranaca na ovom svetom mestu. U verižnjačama, sa šiljastim šlemovima i mržnjom u tamnim očima. Jarac je tresnuo o tlo crkve, dižući rpašinu. Jatagani su izvučeni. Začuo se ratni poklič i pokolj je otpočeo. Starci. Sveštenici. Žene. Deca. Kurve. Prosjaci. Lopovi. Svi koji su u očajanju potražili sklonište u crkvi, u beskrajnim molitvama pod freskama i mozaicima. Svi oni su vrištali, plakali, krvarili ili već uveliko i sasvim bili mrtvi. Probadali su trbuhe. Odsecali glave deci. Starcima su lobanje drobili o svecima ocrtane zidove. Žene silovali i mučili. Noževima su, po čelima ubijenih sveštenika, ucrtavali tri naopako okrenuta polumeseca.
I pre nego što su poslednji izdahnuli, donešene su teške macole i počeli su kršiti freske i mozaike.\Aja Sofija gubi nevinost.
NE TA AJA SOFIJA!!!
Srbska Aja Sofija gubi nevinost/A, šta sam ja znala? Imala sam fazon četrnaest godina. On je bio stariji. Baš stariji. Dvadeset i tri. Bio je, jebiga, glavni u gradu. Čitav Trstenik je znao za njega i znao je čime se bavi. A, ja... guska glupa. Izašla u centar sa drugaricom. Neki kafić, glavno mesto bilo u to vreme. I tako... znaš kako to već ide... Baš to veče je bilo veče kada sam prvi put probala alkohol. Mis'im, zaista probala, ne ono kada ti daju malo rakije na slavama kao detetu. Prvu votku smo same naručile. Konobarica nas nije ni pitala za godine, ma ni dva puta pogledala. Mada, jesmo izgledale starije. u kratkim suknjama, majčicama, našminkane i sve. Drugo piće su nam naručili neki ružnjikavi, bubuljičavi likovi. Siguran si da nećeš nešto? Mojito ili džin-tonik? Ne... Onda je u to neko vreme došao on. Crni Pajero džip! Kada je izašao iz njega, jebo te bog! Bio je u atlet majici i sa friškom tribalnom tetovažom preko cele napucane ruke. Naočare je nosio. Ocrtavao mu se pištolj opasan u trenetku. Majmun klasični. Sada verovatno trune u zatvoru ili je već istrulio u nekoj jami. Bilo je potrebno još pet-šest godina i ove dve bebe", u obe šake je uhvatila svoje sise, "da bih shvatila da su pravi kriminalci oni u odelima, što izgledaju uglađeno, obično, čak dosadno. I... šta znam, ovaj deo ćeš možda morati da nabudžiš malo. Motao se po bašti kafića, pozdravljao sa ljudima, svako malo je nestajao negde. Nakon nekog vremena našao se za našim stolom, naručio viski s ledom za njega, nama po đus-votku. I nekako sam se ja, samo jebeno ja, našla u njegovom džipu. Pokidao je majčicu, grudnjak isekao perorezom iz džepa i jebao me na oborenom zadnjem sedištu. Znaš, sa onim pomoćnim, prilično je udobno. Da li je bolelo? Naravno. A, onda mi ga je gurn'o u dupe.
Posle me je na izlazu iz grada izbacio iz džipa. Golu. Bacio je samo suknjicu na mene. Cipele je izbacio kroz prozor nekih dvesta metara dalje.
Možeš napisati da sam u to vreme išla u crkvu, postila i sve.\Srbska Aja Sofija gubi nevinost.
Nije bio siguran da li je bila baš toliko pijana, da li je nimfomanka, da li joj je bilo dosta priče, a nije ništa drugo znala da radi ili nešto četvrto ili sve to skupa, no - pojebao ju je. Rekla mu je da je trosed udobniji, da sedne pored nje... Donela mu je viski sa šakom leda, iako je on uporno odbijao. I... pojebao ju je.
Sedeo je na tom trosedu, pušio, u krilu su mu bila njena stopala, koje je dodirivao desnom šakom. Igrao se sa njima pomalo, a uglavnom ih samo držao. Penis mu je bio mlitav, no osećao je da neće dugo takav ostati. Nije se gadio. Nije se ni najmanje gadio. Očekivao je da hoće. Onog momenta kada svrši - instant osećaj gađenja. Prema njoj. Prema njemu. Ništa. Istovrmeno se plašio se i nadao da će osetiti stid i kajanje. Zbog njegove devojke. Zbog njegove žene. Ništa.
Imala je lepa stopala.
Jebaće je u dupe.
Jebao ju je u dupe.
"Imam ideju", počeo je dok su zagrljeni i znojavi ležali na podu, sa flašom viskija pored, "jedna knjiga je malo. Dve, tri. Razvodnjićemo, razvući, izmisliti. Imam ideje. Biće odlično!"
"Mhm", je bilo sve što je ispustila.
Osetio je potrebu da opere kurac.
Izdavač piscu/Mašiš planirani broj reči! Skraćuj! To je zbirka priča, više autora je tu! Nisi jebena zvezda večeri!\Izdavač piscu.
Kraj/Knjiga je bila gotova za svega mesec dana. Posle toga se nisu jebali. Griža savesti nije bila brza, ali je ipak stigla. Nije bila prejaka, svakako nedovoljna da ispadne ultimativna budala i otrči kod svoje skoro-žene i sve joj prizna. Mada, nije ni to bio razlog. Jednostavno nije imao želju. Takođe, analni seks mu se i nije dopao nešto.
Knjiga se prodala odlično. zapravo, već se i treće izdanje prodalo odlično. Štampa se četvrto. Nisu to neke pare, naravno. Ne živi kao bog, niti će od pisanja ikada tako živeti, ali kaplje, a to je sve čemu se ikada i mogao nadati. Uskoro objavljuje svoju knjigu, koja će se, jednako kao i prethodne, popišati po svemu i loše prodati.
Ženi se za mesec dana./Kraj
Nikad zaista nije kraj/Nije pisao nastavak autobiografije popularne Aja Sofije. Odbio je ponude koje su progresivno bile sve primamljivije. Njegova peta knjiga je naišla na pozitivne ocene kritike, a i čitalaca. Svi su slagali da je našao meru u svom haosu i ludilu. Moguće je, stario je, na kraju krajeva. Možda je i pišući prokeltu autobiografiju, konačno naučio da razmišlja džepom i to nesvesno prebacio i na svoju knjigu? Moguće je i to. Jedino je bilo sigurno da ne želi da se bakće sa tom glupačom ponovo.
Došao mu je prijatelj na pivo i doneo novu sofijinu knjigu - "Svi moji ljubavni promašaji".
"Okreni 152. stranu i pročitaj prvu rečenicu drugog pasusa", rekao mu je.
Učinio je tako: "Bio je to pisac koji mi je pomogao na mojoj prethodnoj knjizi. Bila sam tada nesigurna u svoje spisateljske sposobnosti, nisam želela da se obrukam, pa smo ga angažovali za neku siću. Dopao mi se. Bio je nekako čudan, dalek, imao je nešto u očima. Bio je to najgori seks u mom životu!". Zaklopio je knjigu.
"Majku joj jebem kruvanjsku, da joj jebem!", psovao je, dok mu se drug smejao./Nikad zaista nije kraj.
Da li se iz haosa rađa mir?
Iz ružnog - lepota?
Pitao sam se uvek.
Ili je proces
tužnijeg kraja?
Možda je čitav proces samo krug?
Život-smrt-život?
Ili je sve što postoji rupa, bezdanj?
Pička-raka.
Porodilište-zadnje sedište juga-Lešče?
Ne!
Nije ovo o životu!
Ovo je o pisanju, o umetnosti i pokušaju umetnosti.
Ovo je bio haos.
Dolazi red.
Šta će Vam se više dopasti?
No comments:
Post a Comment